Istorijat parka

Poslije II svjetskog rata planina Kozara je postala čuvena po herojskim borbama naroda ovog kraja za slobodu, te se već 1947. godine krenulo sa aktivnostima na izdvajanju i kreiranju Kozare kao nacionalnog parka. 6. juna 1957. godine šume planine Kozare proglašene su za šume istorijskog značaja, a u cilju da se sačuvaju uspomene na kozaračku epopeju.

Već 1959. godine počele su pripreme da se dio Kozare proglasi nacionalnim parkom.

6. aprila 1967. godine proglašen je Nacionalni park “Kozara”, a u cilju zaštite brojnih spomenika nastalih u vrijeme borbi na planini Kozari, prirodnih ljepota i drugih znamenitosti ovog područja, kao i radi unapređenja turizma i stvaranja povoljnih uslova za odmor i rekreaciju.

Prve pisane podatke o flori Kozare ostavio je francuski istraživač Ami Boué koji u svom djelu „La Turqui d’Europe“ (1842) iznosi pažnje vrijedna zapažanja o vegetaciji Kozare.
Za vrijeme turske vladavine pruski intelektualac Franz Maurer je, 1868.godine, putujući kroz Bosnu prošao preko padina planine Kozare. U izvještajima o tom putovanju, koje je objavio 1869. i 1871. godine, piše i o sastavu šuma.

Prva temeljitija istraživanja flore BiH objavio je Günter Beck-Mannagetta od 1903. do 1927.godine. U njegovoj knjizi flore BiH pominje se i nekoliko lokaliteta sa Kozare.
Istraživanjem flore u organizaciji Botaničkog odsjeka Prirodnjačkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu od 1959. do 1962.godine, obuhvaćeno je nekoliko lokaliteta na Kozari koji su danas potpuno ili djelimično u sastavu Nacionalnog parka “Kozara”.

Od samog osnivanja, a naročito u današnje vrijeme, posebna pažnja posvećuje se upravo zaštiti prirodnih vrijednosti kako bi buduće generacije mogle uživati u ljepotama Nacionalnog parka “Kozara”.