Vegetacija Nacionalnog parka “Kozara” rezultat je međusobnog usklađivanja biocenoza i stanišnih uslova u vrlo dugom periodu razvoja živog svijeta, uz značajan uticaj antropogenog djelovanja. Sa stanovišta horizontalnog raščlanjenja vegetacije cio masiv Kozare pripada nižem šumskom pojasu sveze običnog graba ilirskog područja Carpinion betuli illyrico-podolicum.

Sa stanovišta vertikalnog raščlanjenja, na blažim nagibima u donjoj (submontanoj) zoni rasprostranjena je šuma kitnjaka i običnog graba Querco-Carpinetum croaticum. U višoj (montanoj) zoni, i na hladnijim položajima submontanog pojasa, dominira zajednica bukve i jele Abieti-Fagetum praepannonicum. Ova zajednica je rasprostranjena na najvećem dijelu površine Parka. Ona apsolutno dominira u središnjem i sjevernom, hladnijem, dijelu Nacionalnog parka. Dominantna vrsta u njoj je jela, koja se na sjevernoj strani Kozare spušta vrlo nisko za ove geografske širine (do 200 m.n.v.).
Na izloženim kosama i strmim padinama jugozapadnog dijela Nacionalnog parka, rasprostranjena je šuma kitnjaka ass.Festucodrymeiae-Quercetum petraeae.
Dio površine na južnoj strani Mrakovice obrastao je šumom jele i kitnjaka (Quercum-Abietetum) koja je u stvari vegetacijski prelaz između zajednica Abieti-Fagetum praepannonicum i Festuco drymeiae-Quercetum petraeae i takođe specifičnost Kozare.

Sastojine bukve u pojasu šume kitnjaka i graba pripadaju zajednici Fagetum submontanum. Najveće površine su u jugozapadnom i južnom dijelu područja.
Šuma kitnjaka i graba Querco-Carpinetum je zastupljena na donjim dijelovima padina, na blaže nagnutim položajima i zaravnima.
Više i strmije dijelove krečnjačkih padina, gdje je zemljište plitka crnica, zauzimaju fragmenti šume crnog graba i medunca ili šume crnog graba i crnog jasena.

90% površine Nacionalnog parka “Kozara” zauzimaju šume. Šume ovog područja imaju uglavnom zaštitnu fukciju što podrazumjeva opstanak biljnih zajednica, genetičkih resursa i vrsta drveća u što prirodnijem stanju.

Najzastupljenije šume na području nacionalnog parka su visoke šume bukve i jele. Gusti kompleksi ovih šuma posebno su lijepi u jesen kada se nijanse jesenjih boja poput crvene, žute i smeđe izmiješaju sa zelenom bojom četinara.